« Biznis
objavljeno prije 7 mjeseci i 8 dana
EHHH...

Nova europska agrarna politika još teža po hrvatskog seljaka

Predviđene manje subvencije i viši ekološki standardi uz poplavu EU-tržišta jeftinom hranom iz trećih zemalja, mogli bi dodatno produbiti probleme hrvatskog agrara u kontinentalnoj asocijaciji

Što čeka hrvatskog seljaka
Što čeka hrvatskog seljaka (Arhiva)
Više o

agrarna politika

,

poljoprivreda

,

EU

Najava smanjivanja javnih budžeta za poljoprivrednike na razini Europske unije, u Hrvatskoj nije izazvala reakcije burne kao u nekim razvijenijim krajevima EU-a. Ali možda je upravo to simptom stanja u hrvatskom agraru, iscrpljenom do te mjere da kod negativnih vijesti izostaju već i očekivana negodovanja onih koje to najviše pogađa. Oglasila se kritički jedino Hrvatska poljoprivredna komora (HPK), no rijetki mediji u toj zemlji koji su prenijeli samu informaciju, prenijeli su je uglavnom dosta - pogrešno.

Kriv ruski embargo?

Ukupni prihodi poljoprivrednika u EU-u danas su već manji za 40 posto od prosjeka prihoda u ostalim gospodarskim sektorima, iako se Bruxelles načelno izjašnjava kako EU želi domaću hranu na svojoj trpezi. I premda se već godinama ističe važnost povećanja subvencija za tu djelatnost, Europska komisija je - u nedavnom prijedlogu proračuna Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nakon 2020. godine - predvidjela smanjenje izdvajanja za pet posto. Hrvatski agrar, koji je dijelom EU-a postao u svojoj već krajnje ranjivoj fazi, baš kao i ostatak nacionalne ekonomije, taj bi udar mogao doživjeti kao fatalan.

Nadalje, u EU-u postoji raširena bojazan da će izlazak Velike Britanije iz članstva rezultirati još većim jazom između sektorskih prihoda na štetu poljoprivrede. „Embargo za Rusiju doveo je do snažnog potresa tržišta što je dodatno oslabilo europske proizvođače, pa se tad morao izdvojiti paket pomoći", podsjeća predsjednik HPK-a Mladen Jakopović, „ali još se nadamo da ovo sad neće biti konačna odluka Europske komisije. U narednom razdoblju ćemo s ostalima u EU-u vršiti veći pritisak, s nadom da poljoprivreda neće biti ostavljena na marginama, nego biti postavljena kao ključna za sigurnost i održivost članica."

Nužnost uvođenja istih standarda za sve na istom tržištu

Prema stajalištu koje zastupa HPK, ali i najveće udruženje EU-poljoprivrednika i njihovih zadruga Copa-Cogeca, problem se ukazuje i namjerom EK-a da ZPP-om nametne proizvođačima nove ekološke standarde: „Proizvodi iz trećih zemalja koji nisu proizvedeni po istim skupim standardima zatrpavaju EU-tržište, što dodatno šteti domaćim proizvođačima. Ako se takav trend nastavi, mogao bi izazvati teške poremećaje, a još se i smanjuje proračun. Na sastancima s EK-om i drugdje zalažemo se za isti ili veći proračun, pojednostavljenje procedura, iste standarde za treće zemlje i oprez s međunarodnim ugovorima."

Jakopović nam je u razgovoru objasnio kako bi, po njegovu mišljenju, bilo najbolje da domaći proizvod ostane što bliže tržištu na kojem je proizveden. I to jednako zbog transportnog troška, zaštite okoliša od transporta, kao i zbog svježine proizvoda. Što se tiče samog proračunskog dijela ZPP-a, treba napomenuti da RH iz sume za razdoblje od 2014. do 2020. godine povlači 370 milijuna eura za namjenska, izravna plaćanja, i 320 milijuna za tzv. ruralni razvoj. No udio izravnih plaćanja, međutim, EK planira vremenom dovesti na 100 posto.

Neovisni ekonomski analitičar i poznavatelj domaće agrarne politike Goran Đulić smatra da se ovime iznova aktualizira pitanje želi li EU pristupačnu vlastitu poljoprivredu, i što to točno znači za krajnje potrošače. „Sa smanjenjem izdvajanja kratkoročno bi došlo do trenutnog šoka i ubrzanog pada poljoprivrede u ekonomskom aspektu vezano za proizvodnju, i socijalnom vezano za o(p)stanak seljaka u toj ekonomskoj grani. Dugoročno, pak, izazovi koje očekuje EU-agrarni sektor nameću još više upitnika", rekao nam je Đulić.

Biološko odumiranje neprofitabilne europske agrarne proizvodnje

Prvenstveno se to odnosi na današnju zahtjevnu proizvodnju koja iziskuje visoke standarde, no koja teško može globalno konkurirati proizvodima izvan odabranog europskog kruga, s obzirom da je primarni aspekt odabira proizvoda njegova cijena, a tek potom kvaliteta. „U tom kontekstu", nastavlja ovaj naš sugovornik, „ovisi kako se europska poljoprivreda želi pozicionirati interno, kao i globalno. Problemi koji nju očekuju već su viđeni na mikrorazini u najsiromašnijim zemljama EU-a poput Hrvatske, gdje višak sredstava radi pritisak i izaziva neravnopravnost na zajedničkom tržištu."

„Na globalnom terenu to ispada problem, dok se u 'našem dvorištu' okreće glava. Na tom tragu, liberalizacija tržišta nagnula je vagu na jednu stranu, a ostatak osudila na goli opstanak. Nekadašnji zaštitni mehanizmi kroz rigoroznije kvote i carine držali su tržište koliko-toliko ravnopravnim. Slični potezi koje su neke zemlje nametnule EU-u, reciprocitetno se mogu primijeniti kroz međunarodne odnose prema tržištima, npr. azijskima i sjevernoameričkom, gdje postoji prevelik disbalans u vanjskotrgovinskoj bilanci", izjavio je Đulić za DW.

On drži da sve ostaje na političkoj volji, mimo „vatrogasnih" mjera, a o tome će ovisiti i smislenost razvoja poljoprivrede na zdravim temeljima koji idu na ruku svima, no prvenstveno seljacima i krajnjim potrošačima. U protivnom će viši ekološki standardi poslužiti potencijalnoj visokoj kvaliteti proizvoda koje - neće imati tko isporučiti. Nije to nipošto samo problem RH i nekolicine drugih slabije razvijenih članica EU-a, nego saveza u cjelini. Većina poljoprivrednika EU-a, u biti, jesu umirovljenici, sa svega šest posto mladih, a to se neće popraviti dok se agrar s razlogom doživljava neprofitabilnim.

Piše: Igor Lasić/DW
11.05.2018. 08:01:00
Novi komentar
nužno
nužno