« Svijet
objavljeno prije 2 mjeseca i 4 dana
HMMM...

Promjena granica više nije tabu

Europska unija je i vrlo zainteresirana za okončavanjem spora između Srbije i Kosova, ali ne želi nametati svoja rješenja. Dvije se strane moraju same dogovoriti. Pritom ni promjena granica više nije nezamisliva

Što će biti?
Što će biti? (Wikipedia)
Više o

Kosovo

,

Srbija

,

granice

Do prije nekoliko dana se susret predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovog kosovskog kolege Hashima Thacija u Bruxellesu, a potom i predviđeni Vučićev govor na Kosovu, najavljivalo kao važne događaje koji će predstavljati prekretnicu u odnosima dviju država. Očekivao se veliki korak naprijed u rješavanju kosovskog problema. Do toga međutim nije došlo, premda se i Europska Unija zalagala za susret.

Igor Šoltes, izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo u razgovoru za DW nije krio svoje razočaranje i izvjesnu bespomoćnost takvim razvojem događaja, tim više što su prije propalog susreta obje strane najavljivale kako postoji ozbiljna namjera da se pronađe rješenje. "Nitko nije očekivao da će rješenje problema koji postoji već toliko godina biti pronađeno preko noći", kaže Šoltes, ali ipak dodaje da je postojala nada da će ovaj puta biti postignut značajan pomak. "No, šanse za nastavak dogovora još postoje. Razgovori se moraju nastaviti, jer se radi o važnim pitanjima i za ljude koji tamo žive i za cijelu regiju, kaže Šoltes.

Kontroverza oko promjene granica

Čim je formuliran, taj je koncept izazvao brojne i vrlo oprečne reakcije. Dok su zagovornici naglašavali važnost rješenja do kojeg dvije strane dolaze zajednički, na demokratski i transparentan način, protivnici su naglašavali da se time stvaraju novi presedani te da će nastati nova dinamika koja će imati nesagledive (negativne) posljedice po druge zemlje u regiji.Najavljivani susret dvaju predsjednika je najveću pažnju izazvao jer je kao njegova priprema u javnost plasirana ideja o mogućoj promjeni granica i razmjeni teritorija kao rješenju kosovskog pitanja.

Ni EU nije u prvom trenutku točno znala što s tom idejom. "Nitko ne želi otvoreno podržavati promjenu granica na etničkim principima, jer to može povući onda različita druga pitanja", kaže Šoltes. "Zato smo mi naglasili da svi razgovori koji se u tom smjeru vode moraju biti u skladu s načelima međunarodnog prava. To je okvir unutar kojeg se i pitanje promjene granica može i mora rješavati", jasan je izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo.

Temeljni stav je kako je načelno sve dobro, o čemu se dvije strane dogovore, ali je pritom nužno potrebno da taj dogovor ima demokratsku legitimaciju. To znači da se ne mogu dva predsjednika tek tako o nečemu dogovoriti, već oni moraju imati podršku kako u svojim parlamentima, tako i među narodom, budući da se radi o vrlo zahtjevnim pitanjima i dalekosežnim odgovorima. "I u međunarodnom pravu važi da kada se dvije strane dogovore o nekim ključnim stvarima, to je njihova stvar - ukoliko je to u skladu s nekim međunarodnim normama", kaže Šoltes. No problem je da trenutno nije sasvim jasno u kojem će se pravcu kretati razgovori između Beograda i Prištine.

Strah od sadržaja Pandorine kutije

Kritičari promjene granica se boje prije svega domino-efekta u regiji. Ako se pristane na promjenu granica na etničkim principima na Kosovu, to bi moglo povući i pitanje drugih granica u okolnim zemljama, primjerice u Bosni I Hercegovini, Makedoniji ili Crnoj Gori.

Među žestokim protivnicima te ideje je i zastupnica iz redova stranke Zelenih i bivša predsjednica Kluba zastupnika Zelenih u Europskom parlamentu Rebecca Harms. Ona je uvjerena da bi realizacija tog prijedloga dovela do ponovnog otvaranja niza pitanja i zaoštravanja upravo onih linija sukoba na Zapadnom Balkanu, koje poznajemo već dugi niz godina. „Ja smatram da onaj tko govori o promjenama granica i razmjeni teritorije koristeći etničku argumentaciju, taj ponovno raspiruje staru vatru nacionalističkih sukoba. Time bi se na Balkanu otvorila Pandorina kutija", upozorava Harms.

Igor Šoltes je svjestan da rizik postoji, ali naglašava kako je u svakoj zemlji situacija drugačija te da se svaki problem mora gledati odvojeno, kao problem za sebe. Zato se po njegovom mišljenju ono što važi za jedan problem ne može automatski projicirati na druge. "Ako postoje dvije strane koje žele sklopiti dogovor, u suglasnosti svih relevantnih institucija, to je sasvim drugačija situacija nego kada to hoće samo jedna strana, bez obzira radi li se o mijenjanju granica ili o odcjepljenju. Zbog toga to treba gledati odvojeno", kaže Šoltes. "Svaki dogovor je zaseban, za sebe, jedno što mora biti u skladu s međunarodnim pravilima."

Grčka i Makedonija kao primjer

Za Europsku uniju je dosadašnji tijek pregovora između Grčke i Makedonije oko imena primjer kako bi trebalo rješavati probleme na Balkanu. "To je taj model dogovora koji pokazuje: gdje je volja, tu je i put. Kad se dvije strane zajedno dogovore, to EU podržava", kaže Šoltes.

Ostaje samo da se vrata dijaloga i dalje drže otvorenima. Pritom EU ne nameće neki svoj model, neko rješenje, već želi da se dvije strane dogovore u skladu s načelima međunarodnog prava. „Na kraju krajeva će ljudi u tim zemljama morati živjeti s tim rješenjima. U osnovi je najvažnije da Beograd i Priština znaju kakvu budućnost vide za sebe, ne samo sutra, već i za 10 - 15 godina. To je važno ne samo politički, već i u ekonomskom smislu. Jer ako se ne bude podizao životni standard ljudi u tim sredinama, oni će nastaviti iseljavati se u velikom broju", upozorava Šoltes.

Potrebne su skupe investicije u razvoj

Taj angažman je potreban i u geostrateškom smislu, tvrdi ona, prije svega obzirom na „neokolonijalističko ponašanje Rusije na Balkanu". "To se vidjelo i u protestima oko promjene imena Makedonije - oni su bili djelomično organizirani, plaćeni i orkestrirani iz Moskve, i to s obje strane granice." Samo se može zamisliti kako bi to izgledalo kada bi se umjesto promjene imena radilo o promjeni granica, upozorava Harms.Rebecca Harms, protivnica promjene granica u bilo kom obliku, smatra da se rješenje problema mora tražiti u realnoj pristupnoj perspektivi i Srbije i Kosova Europskoj uniji. No pritom je izuzetno važno da "Europljani prestanu sami sebe umirivati zabludom, kako bi se postizanje pristupne spremnosti tih zemalja moglo ostvariti uz relativno malo angažmana i uz malo uloženog novca." Po njenom mišljenju je najvažnije da se investira u razvoj zemalja Zapadnog Balkana, dakle i Srbije i Kosova, kako bi se ljudima u tim zemljama pružila životna perspektiva. "Ali to za EU neće biti jeftino. Velika obećanja, ona ništa ne koštaju, ali nas bi se moralo mjeriti prema stvarnoj spremnosti da se investira", naglašava Harms. 

Do daljnjeg Zapadni Balkan ostaje nestabilno područje gdje mala iskra može izazvati požar. Svaki pozitivan pomak tu je itekako dobrodošao. Zbog toga i Igor Šoltes naglašava: "Problem Srbije i Kosova postoji već 20 godina. To se neće moći riješiti preko noći. Ali bilo bi jako važno da do kraja ovog mandata Europske komisije znamo u kom pravcu se dogovor nalazi. To bi već bio veliki uspjeh dijaloga između Beograda, Prištine i Bruxellesa." Iskustvo proteklih dana, kada se činilo da je rješenje nadohvat ruke, a onda su odjednom opet napravljena dva koraka natrag, vrlo je frustrirajuće. "Želja je svih da se iskreno, bez spekulacija, nacrta jasna slika puta do rješenja", kaže Šoltes. A pritom bi i za EU stabilnost na Balkanu svakako morala ostati visoko rangirana tema, jer "treba razumjeti da od situacije na Balkanu i mira tamo ovisi i mir u Europi. To je jako povezano", naglašava Igor Šoltes, izvjestitelj Europskog parlamenta za Kosovo.

Piše: Zoran Arbutina/DW
13.09.2018. 08:01:00
Novi komentar
nužno
nužno