« Svijet
objavljeno prije 1 mjesec i 14 dana
KOMENTAR

Što može spasiti Europu

Razgradnja EU-a uzima maha i mnogi rješenje vide u Europi s više brzina. Pogrešno, piše u našoj tjednoj kolumni Moja Europa Bartosz Wielinski. Rješenje glasi: više Europe, a ključnu ulogu, smatra on, ima Angela Merkel

Fotografija vijesti
Fotografija vijesti (a)
Više o

Europa

,

EU

,

Njemačka

U studenom 2011. je Radoslaw Sikorski, tada poljski šef diplomacije, izrekao nešto na što su svi "naćulili" uši. U svom poznatom berlinskom govoru rekao je da se, kada je riječ o europskoj politici, više boji njemačke pasivnosti nego njemačkog pritiska. Sedam godina kasnije, usred borbe za preživljavanje ideje ujedinjene Europe, riječi Sikorskog sve više dobivaju na značaju.

Vjerujem da bi očuvanje europskog jedinstva i jačanje Europske unije trebali biti među najvažnijim zadaćama četvrtog kabineta Angele Merkel. Njemačko oklijevanje, ako se nastavi, može imati samo negativne posljedice.

Nacionalistička vlada u Poljskoj se svakako ne bi suglasila s ovom mojom ocjenom. Moja se zemlja krupnim koracima udaljava od Europe otkad je na vlast došla stranka Pravo i pravda. Na djelu je sustavni proces ukidanja neovisnosti pravosuđa, slobode medija, građanskih prava. Takva vlada nema interesa za jačanje Europe i sve će učiniti da to jačanje spriječi.

Cilj nacionalnih konzervativaca je da se EU svede na zajednicu suverenih država. Uloga europskih institucija bi, po njihovom, trebala biti sve manja, toliko mala da se Bruxelles ubuduće ne bi mogao više baviti povredama načela pravne države u članicama EU-a. Ukratko, poruka glasi - ne zabadajte nos u naše dvorište!

Nije Poljska jedina u kojoj ovakva predodžba Europe dobro prolazi. I mađarski moćnik Viktor Orban dijeli taj stav. Političari u Rumunjskoj i Bugarskoj, više puta opominjani iz Bruxellesa zbog korupcije i povreda vladavine prava, voljeli bi se otarasiti kontrole EU-a. Nema sumnje da je Češka sljedeća zemlja koja će okrenuti leđa Europi - to se vidi iz izjava predsjednika Miloša Zemana koji bi medije htio držati "na kratkoj uzici" po uzoru na Poljsku.

Kada je Sikorski u jesen 2011. Nijemcima predbacio pasivnost, bio je to provokativni način da se Berlin ohrabri na veći angažman u Europi. Ta je izjava onomad bila važna jer je jedan ugledan političar iz zemlje koja je toliko propatila od Nijemaca tijekom Drugog svjetskog rata pokazao da se istočna susjeda više ne boji Njemačke i Nijemaca. Riječi Sikorskog su s pravom viđene kao dokaz konačnog prevladavanja podjele na Zapad i Istok.

Ipak, nacionalistički motivirani populizam na istoku Europe pokazuje da stara podjela uskrsava. Jedan dio kontinenta, s Poljskom na čelu, sa svojom politikom predstavlja sve oštriji kontrast europskim vrijednostima. K tome još dolazi podgrijavanje stare teze na zapadu Europe da je prijem Poljske, Mađarske ili Bugarske u EU bio loša ili barem preuranjena odluka.

Dio prijedloga francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za reformu EU može biti shvaćen kao pokušaj stvaranja elitnog kluba unutar Unije. Van tog kluba bi ostali, recimo, svi oni koji još nisu uveli euro kao valutu.

Populizmi cvjetaju jer je Europa previše slaba. Ona nije bila u stanju izaći na kraj s migrantskom krizom niti stvoriti respekt za europske vrijednosti u istočnim članicama. Jedino je rješenje da Europa vidno ojača. Taj pothvat ne može uspjeti bez sudjelovanja Nijemaca.

Angela Merkel ne smije dozvoliti da jaz postane još dublji. Sada se traži diplomatsko umijeće kancelarke kako bi se zapadne susjede uvjerilo da Europi trebaju oba plućna krila, da bi zajednica bila slabija bez, recimo, Poljske.

Ali Varšavi mora konačno jasno i glasno biti rečeno da razgradnja demokracije samo šteti Poljskoj. Ako Varšava ostane pri svom poluautoritarnom stilu, kancelarka mora naći hrabrosti da to zauzda. EU mora povući ručnu kočnicu. Toleriranje poljskog prezira prema konsenzusima zajednice već sada šteti cijeloj zajednici. Ako Poljska to ne shvaća, morat će snositi posljedice.

Skretanje Poljske s demokratskog puta daleko je od jedinog problema Europe. Nakon šokantnog izglasavanja Brexita se čini da je jedini spas skok naprijed. Europska integracija se mora produbiti. Angela Merkel se u svom posljednjem mandatu mora uhvatiti ove teme.

Paradoksalno, trenutno uvjeti za to nisu tako loši. Pritisak na Europu raste sa svih strana. Donald Trump nam prijeti carinskim ratom, Vladimir Putin raketama i tenkovima, svemu se pridružuje i Erdogan. Baš pod takvim pritiskom može nastati nešto dobro - pod uvjetom da Angela Merkel smogne hrabrosti za to. Kao što reče Sikorski - bojati se treba jedino njemačke pasivnosti.

Bartosz T. Wielinski je novinar iz Varšave, urednik rubrike vanjske politike uglednog poljskog lista GazetaWyborcza. Tekst je dio naše subotnje rubrike Moja Europa.

Piše: Bartosz T. Wielinski/DW
04.06.2018. 08:01:00
Novi komentar
nužno
nužno